Hvaljen i slavljen neka je Svevišnji
Allah, Gospodar svih svjetova, samo Njemu ibadet činimo, na Njega se oslanjamo, od Njega pomoć tražimo i Njemu se utječemo od grijehā i slabosti naših. Koga On uputi na Pravi put na Uputi je, a ko odbije Uputu u zabludi ostaje. Svemogući Allahu ti blagoslovi poslanika Muhammeda, njegovu čeljad i vrle drugove ashabe i, udijeli nam iz riznice Svoje milosti i blagoslova. Amin.
Draga braćo, Ovih dana aktualno pitanje sa kojim se susrećemo jeste da li nam je vadžib (obaveza) izaći na lokalne izbore, pa sa
današnjom hutbom želimo otkloniti te dileme i to jasno i nedvosmisleno da jeste
obaveza to koju treba ispuniti. Takođe, trebamo znati da se s pravima koje kao narod
imamo, a jedno od njih je i pravo biranja, treba odgovorno odnositi. Svaki vid ukazanog povjerenja, u što spada i biračko pravo, građanska i vjernička je obaveza koju valja ispuniti. To pravo je izboreno i treba to cijeniti. Ne smije ga se nipodaštavati niti obezvređivati. Samo onaj ko ne drži do sebe, iznevjeriće to pravo. Puno je propagande koja se se svih ovih godina uporno širi među našim narodom kojom se želi kod njega umrtviti bilo kakav interes za javna pitanja, pa i za same izbore. Trebamo biti pronicljivi i mudri i ne nasjedati na tu propagandu.
Kur’an Časni nam na mnogo mjesta
govori o amanetima, odn. povjerenim dužnostima, pa nas tako lijepo u suri
El-Muʼminūn usmjerava kako da postupamo:
وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
„ i koji o svakom vidu ukazanog povjerenja kao i onome što obećaju, brinu i vode računa“
Čovjeku je Dragi Allah odredio da na
Zemlji živi časno i dostojanstveno, da drži do sebe, ne dajući ni za kakvu ovozemaljsku korist i interes svoje ljudsko i vjerničko dostojanstvo. Kako s ljudskom
čašću i dostojanstvom ne može biti pogodbe niti trgovine, ne može imati zemaljsku cijenu ni naš birački glas koji imamo u svojim rukama kao naše isključivo pravo. Dostojanstvo, čuvanje ljudske časti i preziranje poniženja među najistaknutijim su vrlinama koje Islam proklamuje i traži da one nađu svoje mjesto u svim segmentima našeg ličnog, porodičnog i društvenog života. Kur’an Časni naglašava:
وَلِلَّهِ
الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لا
يَعْلَمُونَ
…A Bogu pripada dostojanstvo
(moć, ugled i čast) te Njegovu Poslaniku i vjernicima, samo što licemjeri neće da znaju.
Draga braćo, naš je savjet ljudima
koji se predstavljaju biračkom tijelu i traže njegovu podršku da drže do sebe i ne pribjegavaju nečasnim radnjama, odnosno svim sredstvima kako bi se došlo do mandata. Neka im bude na umu da se ne
udara na čast i dostojanstvo svoga političkog protivnika, jer to je grijeh.
Neka o njima govore njihova djela! Neka govore o onome što znaju ili neka šute!
Neka ljudima ne obećavaju ono što nije realno i što nisu kadri ispuniti! Neka se ljudima obraćaju jezikom koji ljudi razumiju! Neka se klone praznih napamet naučenih formulacija! Neka budu svoji i originalni! Neka znaju da je vlast emanet koji je obaveza i odgovornost, a ne lagodnost i uživanje.
Neka poslušaju kako je Muhammed, a.s. jedne prilike posavjetovao svoga dragoga i bliskog ashaba Ebu Zerra kada ga je ovaj upitao „o Božiji Poslaniče zašto mi ne dadneš neko namještenje u vlasti?
قُلتُ: يا رَسولَ اللهِ،
أَلَا تَسْتَعْمِلُنِي؟ قالَ: فَضَرَبَ علَى مَنْكِبِي، ثُمَّ قالَ: يا أَبَا
ذَرٍّ، إنَّكَ ضَعِيفٌ، وإنَّهَا أَمَانَةُ، وإنَّهَا يَومَ القِيَامَةِ خِزْيٌ
وَنَدَامَةٌ، إلَّا مَن أَخَذَهَا بحَقِّهَا، وَأَدَّى الذي عليه فِيهَا.
Poslanik ga potapša po ramenu i reče mu: O, Ebu Zerre, ti si doista slabašan (ne u imanskom i moralnom smislu slabašan, već tvoje vještine i sposobnosti nisu za vlasti), a vlast je emanet (povjerenje) zbog kojeg će na Sudnjem danu ljudi doživjeti poniženje i gorko kajanje, osim onoga ko istinski preuzme vlast kao emanet, jer je dostojan da je preuzme i ispuni ono što se od njega traži.“
Draga braćo, dakako da bi lokalni izbori u našoj zemlji trebali biti okrenuti isključivo običnom čovjeku i rješavanju potreba lokalne sredine. Međutim u većini gradova i opština na području Muftiluka mostarskog lokalni izbori imaju i onaj drugi, nacionalni značaj, jer u njima izabrani predstavnici našega naroda imaju priliku biti direktno uključeni u pitanja koja se tiču svih bitnih procesa u toj lokalnoj sredini za naredni četverogodišnji period. Iako u nekim sredinama bošnjačke ruke ne mogu bitnije utjecati na odluke koje se odnose, važno je da imamo predstavnike u tim tijelima koji će makar biti u toku o temama koje su na dnevnom redu i onome što se planira.
Zato itekako jeste bitno koliko će bošnjačkih predstavnika sjediti u općinskim vijećima Stoca, Čapljine, Prozora, Duvna, Livna, Glamoča… Dakako, da je ogromna šteta i veliki propust što Bošnjaci već dugo nemaju svoje političke predstavnike u opštinama Istočne Hercegovine, od Nevesinja do Trebinja, i Ljubuškog u Zapadnoj Hercegovini. Politička
i svaka druga razjedinjenost bolna je rana ovoga našega naroda.
I nikako da shvatimo da nam ne može biti bolje dok jedni drugima ne pružimo ruke i ne uvežemo se oko onoga što je zajedničko; što nije ni moje, ni tvoje, niti bilo čije, već zajedničko. I da će nam selamet (spas) biti kada to shvatimo.
Mi u ovom prostoru Hercegovine moramo se pouzdavati u sebe, a kada su u pitanju krupna
sudbinska pitanja od kojih zavisi naša budućnost i opstanak ne bi trebalo biti
nikakve razlike među političkim strankama koje su ovdje.
Draga braćo, vratimo se na početak hutbe kada smo rekli da je vadžib, odnosno obaveza
izaći na izbore i birati one za koje smatramo da su najbolji izbor.
Isto tako ćemo podvući jasnu i nedvosmislenu crtu i kazati da kako je obaveza glasati isto tako je haram prodati ili kupiti glas. Mi smo narod koji ima svoje dostojanstvo i koji se ne smije prodavati za šaku maraka a nažalost toga smo bili svjedoci proteklih izbornih ciklusa. Nemojmo da zarad sitnih dunjalučkih interesa prodamo svoje pravo koje smo stekli krvlju i životima naših najboljih sinova. Onaj koji je spreman kupiti glas ne zaslužuje naše povjerenje te u isto vrijeme vrijeđa naše dostojanstvo. Osobe koje se služe tim procesima koji su u koliziji sa vjerskim i zakonskim normama očigledno nam nemaju šta drugo ponuditi osim tih 100 ili manje konvertibilnih maraka. Ne nasjedajmo na te igre i ne ponižavajmo svoje dostojanstvo.
Na kraju uzmimo savjet kako da prepoznamo ljude koji zaslužuju naše povjerenje i glas, pogledajmo u njihova djelā a ne u njihova odijelā koja su odjenuli. Osluhnimo govore li iskreno i realno ili i njima samima nije jasno o čemu govore, već govore tek tako da kažu nešto. I budimo pažljivi, da ne budemo zavedeni samo virtualnim slikama i glasovima koji kazuju drukčije od onoga što jeste na djelu i u stvarnosti.
I takođe, da ih otvoreno upitamo hoće li nijemo posmatrati kako se urušava i oslabljuje pozicija Bošnjaka u Bosni a posebno u Hercegovini mireći se s tim stanjem. Ili će odlučno činiti ono što treba činiti za našu opću dobrobit kako bismo bili
vidljiviji, uvezaniji i solidarniji. Hoće li se pokrenuti da se ozbiljno sagleda stanje i poduzimaju konkretni koraci na duže staze kako bismo ostali svoji na svome, u svom dostojanstvu, ugledu i snazi, gdje nam drugi neće određivati mjeru slobode i naših prava?
Bože Svemilosni
podari nam razboritosti da prepoznajemo ono što je istina (haqq), pa da to i slijedimo, a daj nam i razboritosti da raspoznajemo neistinu (batil) i da je se klonimo. Amin