U sklopu obilježavanja godišnjice stradanja žrtava u katastrofalnim poplavama i klizištima u svim džamijama na području Medžlisa IZ-e Jablanica u petak 3.oktobra 2025. godine pročitana je jedinstvena tematska hutba na temu “Čovjek je najveća vrijednost” koju je za ovu priliku napisao Semir-ef. Jahić, imam džemata Donja Jablanica.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se kajemo i Njega molimo da nas uputi na pravi put. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe, i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana. Selamimo naše plemenite i uzorite šehide koji su položili svoje živote kako bi odbranili našu jedinu Domovinu.
Draga braćo, dunjaluk je mjesto iskušenja, mjesto gdje se radost i tuga, zdravlje i bolest, sigurnost i strah, smjenjuju poput dana i noći. Nijedan čovjek nije pošteđen kušnji, a svako od nas nosi svoj dio tereta. Ponekad su to lične brige, a ponekad iskušenja koja pogode cijelu zajednicu i ostave trag u srcima generacija. Naša vjera nas uči da nijedna nedaća ne dolazi bez Allahove odredbe i da iza svake kušnje stoji mudrost. Iskušenja nisu kazna, nego prilika da pokažemo strpljenje, sabur, međusobnu podršku i snagu imana. U Kur’anu i hadisima jasno stoji da je pravi vjernik onaj koji ostaje uz Allaha i svoju braću i sestre i u danima blagostanja i u danima tuge. Upravo zato današnjom hutbom se prisjećamo iskušenja koje je pogodilo našu Jablanicu, kako bismo zajedno izvukli pouke i obnovili osjećaj međusobne solidarnosti i ljubavi.
U oktobru 2024. Jablanicu su pogodile teške poplave i klizišta. U toj prirodnoj katastrofi izgubili smo 19 dragih života. Pored toga, uništene su kuće, imanja, putevi i mostovi. Ali, iako se materijalno može obnoviti, izgubljeni životi nikada se ne mogu vratiti. Zato nas ova tragedija podsjeća da je čovjek najveća vrijednost i da nam je povjerenje, ljubav i bratska veza važnija od svake dunjalučke dobiti. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje strahom i glađu, i gubitkom imetka, i života, i plodova; a ti obraduj strpljive.” (El-Bekare, 155).
Ovaj ajet nas uči da iskušenja nisu izuzetak u životu vjernika, već pravilo. Ona nas podsjećaju na prolaznost dunjaluka, ali i otvaraju vrata sabura, strpljenja i međusobnog pomaganja. Iskušenje koje nas je zadesilo pokazalo nam je dvije velike istine. Prva – da je dunjaluk prolazan i da sve što imamo može nestati u jednom trenu.. Druga – da je vrijednost ljudskog života i vrijednost naših međusobnih odnosa daleko veća od svake imovine. Ako izgubimo povjerenje, ako pokidamo rodbinske i komšijske veze, ako se razjedinimo – izgubili smo nešto što nijednim bogatstvom ne možemo nadoknaditi. Poslanik, a.s., nas uči: “Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju je poput jednog tijela: kada oboli jedan organ, cijelo tijelo trpi bol i nesanicu.” (Buhari i Muslim). I mi smo to osjetili. Kada je jedan dio naše zajednice stradao, svi smo osjetili bol. Ali, isto tako, vidjeli smo i kako zajednica može biti jaka kada se srca otvore – komšije su pomagale komšijama, porodice porodicama, a svi zajedno pokazali smo da nećemo ostaviti jedni druge.
Poštovana braćo, kako smo već rekli dunjaluk je prolazan. Kuće i mostovi mogu se obnoviti, polja se mogu ponovo zasaditi. Ali, ako izgubimo povjerenje i međusobno poštovanje – to se najteže vraća. Zato neka ova kušnja bude škola za nas: da ne dozvolimo da nas podjele oslabe, da jedni drugima budemo oslonac, da u teškim trenucima pokažemo solidarnost i da u danima blagostanja ne zaboravimo na skromnost i zahvalnost. Empatija i solidarnost nisu samo prazne riječi. One se pokazuju onda kada obiđemo unesrećenog, kada podijelimo zalogaj s gladnim, kada zagrlimo uplakanog i kada pružimo ruku komšiji koji se diže iz pepela. To je naša obaveza kao muslimana, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi.” (Buhari i Muslim). Zato, nemojmo dopustiti da nas tragedija razjedini, već da nas još čvršće poveže. Budimo od onih koji će pomagati porodicama koje su izgubile svoje najmilije, podizati omladinu da pamti ove pouke, i graditi zajednicu na temeljima vjere, nade i međusobne podrške.U ovom iskušenju i bolu shvatili smo da su najveća vrijednost ljudi oko nas – naše porodice, komšije, džematlije i prijatelji. Čuvajmo ih, volimo ih i poštujmo dok su s nama. Poslanik, a.s., je rekao: “Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu.” (Muslim). Ako želimo Allahovu pomoć u iskušenjima, trebamo biti spremni pomoći jedni drugima. Iskušenja ne smiju u nama probuditi zavist, nego saosjećanje. Ne smiju unijeti razdor, nego učvrstiti bratske veze.
Molimo Allaha da oprosti i smiluje se našoj braći i sestrama koji su preselili, da njihove porodice obaspe saburom, a nama svima podari snagu da iz nesreće izvučemo pouku. Neka nam ova godišnjica ne bude samo sjećanje, nego i zavjet da ćemo živjeti u međusobnom povjerenju, slozi i podršci. Draga braćo, podsjećam vas da ćemo u subotu, 04.10.2025. godine, zajedno obilježiti godišnjicu stradanja naših komšija i džematlija. Obići ćemo hareme, proučiti kelime-i-tevhid i prisjetiti se naših dragih, moleći Allaha da ih obaspe Svojom milošću, a nama podari ustrajnost na putu dobra. Centralni program bit će održan u Čaršijskoj džamiji.
Semir-ef.Jahić, prof.
